ponedjeljak, 27. lipnja 2016.

Čestitka prigodom 65. obljetnice svećeništva


"Bio je prekrasan ljetni dan, koji ostaje nezaboravan kao najvažniji trenutak mojega života. Na dan mlade mise, naša župna crkva sv. Osvalda bila je osvijetljena u čitavom svojem sjaju i radost koja ju je ispunila bila je gotovo opipljiva te je sve uključila u sveti čin, na najživlji način ‘aktivnog sudjelovanja!"
Ovim riječima opisao je papa Benedikt XVI., u svojoj autobiografiji početak svog svećeničkog života. Od tog najvažnijeg trenutka prošlo je već 65. godina tijekom kojih se dogodilo još mnoštvo važnih trenutaka u životu ovog tako velikog, a tako skromnog čovjeka.
Riječi sa njegove posljednje audiencije pokazuju njegovu bridu za Crkvu koju je njegovao tijekom cijelog svećeničkog života, svih ovih 65 godina:
"Ne ostavljam križa, već ostajem na nov način uz Gospodina Raspetog. Nastavit ću pratiti Crkvu na njezinom putu molitvom i razmatranjem, onom predanošću Gospodinu i njegovoj Zaručnici u kojoj sam nastojao živjeti sve do sada svakoga dana i u kojoj želim uvijek živjeti. Molim vas da me se sjetite pred Gospodinom."
Neka ga dobri Gospodin po zagovoru Marije vazda Djevice nagradi mirom i svojom prisutnošću u ostatku njegovog hodočašća na zemlji.
Dragi naš papa, ad multos annos!

Uživo iz Vatikana



65. obljetnica svećeništva:

Papa emeritus Benedikt XVI. proslavit će 28. lipnja u Apostolskoj palači, uz sudjelovanje pape Franje, 65. obljetnicu svećeničkoga ređenja, koje je slavljeno u freisinškoj katedrali 29. lipnja 1951. godine. Izravan prijenos događaja moguće će biti pratiti na YouTube - vatican kanalu. Prijenos započinje u 11:55.
Link za prijenos:




subota, 25. lipnja 2016.

O Koncilu



"II. vatikanski sabor ne smatra se dijelom žive tradicije Crkve, 

već kao da je on svršetak tradicije, kao da se tu počelo od nule. 



Istina je pak da Koncil nije definirao nikakvu dogmu 
već je svjesno ostao na skromnom stupnju pastoralnoga koncila. 

Usprkos tomu mnogi tumače Koncil kao neku superdogmu 
koja nadvisuje sve druge. 

Taj se utisak pojačava dnevnom životnom praksom.

Što se dotada smatralo nečim najsvetijim — tradicionalna forma liturgije — danas ispada nečim strogo zabranjenim, 
nečim što na svaki način treba odbaciti… 

Kod mnogih ljudi to dovodi do toga da se pitaju je li Crkva danas 
stvarno ista Crkva kao i jučer 
ili je bez ikakvog prethodnog upozorenja zamijenjena nekom drugom." 


(J. Ratzinger, Govor čileanskim biskupima 13.7.1988.)

nedjelja, 19. lipnja 2016.

XII. nedjelja kroz godinu (C)


U Evanđelju današnje nedjelje Gospodin pita svoje učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (Lk 9,20). Na to pitanje apostol Petar spremno odgovara: "Krist - Pomazanik Božji!", nadmašivši na taj način sva svjetovna mišljenja da je Isus jedan od proroka. Prema svetom Ambroziju, tom ispoviješću vjere, Petar je "obuhvatio sve, jer je izrazio narav i ime" Mesije (Exp. in Lucam VI, 93, CCL 14, 207). A Isus, čuvši tu ispovijest vjere, ponovno poziva Petra i druge učenike da ga slijede na zahtjevnom putu ljubavi koji vodi sve do križa. I nama, koji možemo upoznati Gospodina vjerom u njegovu riječ i u sakramentima, Isus predlaže da ga slijedimo iz dana u dan te i nas podsjeća na to da onaj koji želi biti njegov učenik mora prisvojiti moć njegova križa, koji je vrhunac naših dobara i kruna naše nade.
Sveti Maksim Ispovjednik primjećuje da "prepoznatljivi znak moći našega Gospodina Isusa Krista je križ, kojeg je on nosio na leđima" (Ambiguum 32, PG 91, 1284 C). Naime, "svima je govorio: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom' (Lk 9,23)". Uzeti križ znači nastojati poraziti grijeh koji je prepreka na putu koji čovjeka vodi do Boga, svakodnevno prihvaćati Gospodinovu vjeru, povećavati svoju vjeru prije svega kada se jave problemi, teškoće, trpljenje. 
Sveta karmelićanka Edith Stein to nam je posvjedočila u vremenu progona. Ovako je pisala iz kölnskog karmela 1938.: "Danas shvaćam… što znači biti Gospodinova zaručnica u znaku križa, jer se to neće nikada razumjeti do kraja, budući da je riječ o misteriju… Što je veća tama oko nas to moramo više otvoriti srce svjetlu koje dolazi s neba" (La scelta di Dio. Lettere (1917-1942), Rim 1973., 132-133).
 I u sadašnjem dobu mnogo je kršćana u svijetu koji, nadahnuti ljubavlju prema Bogu, svakoga dana uzimaju na sebe križ, bilo onaj svakodnevnih kušnji, bilo onaj što ga donosi čovjek svojom okrutnošću, koji katkad iziskuje hrabrost podnijeti najveću žrtvu. Neka Gospodin dadne svakom od nas da uvijek iznova svoju čvrstu nadu polažemo u Njega, sigurni da ćemo, ako ga budemo slijedili noseći svoj križ, prispjeti s njime svjetlu uskrsnuća.

(Benedikt XVI., Angelus, XII. nedjelja kroz godinu, 2010.)

utorak, 14. lipnja 2016.

Oltarski Sakramenat - blago Crkve



"Kuša nam se stalno dokazati i uvjeriti nas da su transsupstancijacija, klanjanje Gospodinu u Sakramentu, euharistijsko štovanje s pokaznicom i procesijama zablude i novotarije, i to zablude s kojima se jednom zauvijek mora rastati. Euharistijski su darovi da ih blagujemo, a ne da ih gledamo - čuju se takve ili slične krilatice. 
Ali uvijek je bila, i u ranoj Crkvi, nazočna svijest da jednom pretvoreni kruh ostaje pretvoren. Nije tu posrijedi nikakvo krivo srednjovjekovno mišljenje. Neka nitko ne kaže: Euharistija je za jelo, a ne za promatrenje. Ona nije nikakv obični kruh, što su i najstarije predaje neprestano naglašavale. A crkva u kojoj pred tebernakulom gori vječno svjetlo, živi trajno - u njoj me Gospodin neprestano očekuje. 
NE SMIJEMO IZGUBITI TO BOGATSTVO!"

(J. Ratzinger, Duh liturgije)

nedjelja, 12. lipnja 2016.

Euharistija i ukus za lijepo


Temeljito poznavanje povijesti sakralne umjetnosti može biti od velike pomoći onima koji su zaduženi da od arhitekata i umjetnika naručuju umjetnička djela koja će biti u službi liturgije. Stoga je prijeko potrebno da u formaciju svećenika i bogoslova kao važna disciplina bude uključena povijest umjetnosti, s osobitim osvrtom na bogoslužne građevine u svjetlu liturgijskih normi.
Konačno, nužno je da u svemu što je povezano s euharistijom bude ukus za lijepo. Pozornost i skrb također je potrebna i glede liturgijskoga ruha, uresa, svetog posuđa kako bi, organski povezani i među sobom uređeni, odgajali za poštovanje otajstva Boga, očitovali jedinstvo vjere i osnaživali pobožnost.
U pogledu svega što je vezano uz ova gledišta, potrebno je vjerno obdržavati upute Opće uredbe Rimskog misala, 319-351.

(Benedikt XVI., Sacramentum caritatis 41)

subota, 4. lipnja 2016.

Benedikt XVI. u Hrvatskoj


Danas je godišnjica (4.-5. 6.2011.) posjeta pape Benedikta XVI. našoj domovini. Podsjetit ćemo se njegovih najbitnijih poruka:

POZDRAVNI GOVOR PAPE BENEDIKTA XVI.


S velikom radošću dolazim među vas kao hodočasnik u ime Isusa Krista. Srdačno pozdravljam ljubljenu hrvatsku zemlju i, kao nasljednik apostola Petra, velikim zagrljajem grlim sve njezine stanovnike. S geslom „Zajedno u Kristu“, draga braćo i sestre, dolazim s vama proslaviti 1. Nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji. Neka ovaj važan događaj bude prigoda za ponovno isticanje vrijednosti obiteljskog života i općega dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje nade i zajedništvo s Bogom, koji je temelj bratskog suživota i društvene solidarnosti. Već sad iskreno zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripravi i organizaciji moga posjeta. Pred današnjim izazovima za Crkvu i civilno društvo, zazivam na ovu zemlju i na sve njezine stanovnike, zagovor i pomoć blaženoga Alojzija Stepinca, Pastira kojega vaš narod voli i štuje.

GOVOR PAPE BENEDIKTA XVI U HNK


Sretan sam što mogu započeti svoj posjet susrećući vas, koji predstavljate razne slojeve hrvatskog društva i diplomatski zbor. Ovdje se želim usredotočiti na središnju temu mojega kratkog promišljanja: to je pitanje savjesti. Tema savjesti je transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini.  Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje.

Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost. a bih želio spomenuti oca Ruđera Josipa Boškovića, isusovca, rođenog u Dubrovniku prije tri stotine godina, 18. svibnja 1711. On vrlo dobro utjelovljuje sretnu svezu između vjere i znanosti, koje se uzajamno potiču na propitivanje, koje je istovremeno otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko.
Odajemo priznanje slavnome Hrvatu, ali i istinskom isusovcu: častimo štovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario. No, osim odavanja priznanja, treba koristiti metodu umnog otvaranja tih velikana. Vratimo se dakle savjesti kao glavnom čimbeniku za kulturnu izgradnju i za promicanje općeg dobra. Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi, gdje se djeca i mladi uče produbljivanju Svetog pisma, koje je „veliki kodeks“ europske kulture.

GOVOR NA BDIJENJU S MLADIMA

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja. Potpuno poštujući vašu slobodu Isus se približava svakome od vas i nudi se kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje. Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načina života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. Ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se slijediti istinu koja seže dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti. Dopustite da vas povede u Božje visine. Uzor vam je bl. Ivan Merz "sjajni mladić". Taj mladi život, darovan iz ljubavi, nosi Kristov miris, te je svima poziv da se ne bojimo povjeriti sebe Gospodinu, kao što, na poseban način, razmatramo u Djevici Mariji, Majci Crkve, koja se ovdje štuje i voli pod nazivom "Majka Božja od Kamenitih vrata",


PROPOVIJED PAPE BENEDIKTA XVI NA SUSRETU S OBITELJIMA


Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom prvoga Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Želim izraziti koliko visoko cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa stoga ima i posebnu potrebu da se evangelizira i podrži, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama. Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima, osobito Euharistiji jer ove godine slavite 600 godina „ludbreškog euharistijskog čuda"; uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva! Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske obitelji stječu sve više svijest o svojem misijskom pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svjedočenju za Krista Gospodina. Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve" Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode" (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

GOVOR U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI, BISKUPIMA, SVEĆENICIMA, REDOVNICIMA, REDOVNICAMA


Zahvaljujem Gospodinu za ovaj molitveni susret, koji mi omogućuje doživjeti poseban trenutak zajedništva s vama, biskupi, svećenici, posvećene osobe, bogoslovi i sjemeništarci, novaci i novakinje. Od srca vas pozdravljam te vam zahvaljujem za svjedočanstvo koje dajete Crkvi kao što su to učinili toliki Pastiri i Mučenici u ovoj zemlji od svetog Dujma sve do blaženog kardinala Stepinca, ljubljenog kardinala Kuharića i mnogih drugih. Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga Biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. 
Draga braćo u biskupstvu, želio bih ohrabriti prije svega vas u obavljanju vaše službe. Što budete više djelovali u plodnom suglasju među sobom i u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom, to ćete se više moći suočavati s teškoćama našega vremena.
Dragi svećenici - posebno vi župnici, poznata mi je važnost i mnogovrsnost vaših obveza, u doba kad se nedostatak svećenika počinje snažno osjećati. Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati vaše služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi.
Dragi redovnici i redovnice, Crkva mnogo očekuje od vas koji imate poslanje svjedočenja u svakom vremenu onaj „način života koji je Isus, kao najuzvišeniji od posvećenih i misionar Oca za njegovo Kraljevstvo, prigrlio i ponudio učenicima koji su ga slijedili“ (Esort. Ap. Vita consecrata, 22). Neka Bog bude uvijek vaše bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi današnjem čovjeku pokazao jasnim pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi Oca nebeskoga.
Vama mladima, koji se pripravljate za svećeništvo ili za posvećeni život, želim ponoviti da božanski Učitelj neprestano djeluje u svijetu i govori svakom pojedinom od onih koje je izabrao: „Slijedi me“ (Mt 9,9). Taj poziv zahtijeva svakodnevnu potvrdu odgovora ljubavi. Neka vaše srce bude uvijek spremno! Herojsko svjedočanstvo blaženoga Alojzija Stepinca neka nadahne obnovu duhovnih zvanja među mladim Hrvatima. A vi, draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, svakako nastojte dati mladima u sjemeništima i novicijatima uravnoteženi odgoj, koji će ih pripraviti na služenje utkano u društvo našega vremena, zahvaljujući ozbiljnosti i dubini njihova duhovnoga života i studija.
Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5,13-14). Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi.
Predragi! Neka blaženi kardinal Alojzije Stepinac i svi Sveti vaše zemlje posreduju za vaš narod a Majka Spasiteljeva neka vas štiti! S ljubavlju udjeljujem vama i čitavoj Crkvi u Hrvatskoj svoj apostolski blagoslov. Amen.

OPROŠTAJNI GOVOR PAPE BENEDIKTA


 Moj je pohod vašoj zemlji došao do kraja. Premda kratak, bio je bogat susretima, koji su mi omogućili osjetiti dio vas, vaše povijesti te su mi pružili prigodu da hodočasničku Crkvu u Hrvatskoj utvrdim u vjeri u Isusa Krista, jedinoga Spasitelja.
Vraćajući se u Rim, sve vas povjeravam u Božje ruke. On, darovatelj svakoga dobra i beskrajna providnost, neka uvijek blagoslivlja ovu zemlju i hrvatski narod te udijeli mir i napredak svakoj obitelji. Neka Djevica Marija bdije nad povijesnim putom vaše domovine kao i nad putom čitave Europe i neka vas također prati moj apostolski blagoslov, koji vam od srca udjeljujem.
JOŠ NEKOLIKO FOTOGRAFIJA