II. vatikanski koncil i pitanje kontinuiteta
II. vatikanski koncil i pitanje kontinuiteta
U ovom promišljanju,
temeljenom na nekoliko spisa kardinala Ratzingera, donosimo zanimljive teze
glede II. vatikanskog koncila i njegovog kontinuiteta.
Dvojbe oko
kontinuiteta:
(prema: J. Ratzinger, Posljednje koncilsko
zasjedanje)
Konac trećeg
koncilskog zasjedanja (1964.) je biskupe ostavio zabrinute. Ta zabrinustost
vladala je i na početku četvrtog zasjedanja jer je trebalo sastaviti dokumente
o slobodi vjerovanja, o Židovima i tzv. Shemu XIII.
"Što se
tiče prvih dvaju tekstova oni su više puta propali zbog
snažnih protivnika, među kojima je, kako se saznalo, bio i sam papa Pavao VI. On je glede ovih dokumenata bio vrlo
suzdržan s obzirom na raskid s mnogim dijelovima dosadašnje
predaje, koji su bez sumnje sadržavali, unatoč umirujućim objašnjenjima
njihovih zagovornika.
Ovim pitanjima su
naznačene brige koje su se nadvile nad početkom posljednjeg koncilskog
razdoblja (1965.) ali je papin
nagovor na otvorenju donio pravi obrat (op.a. što se dogodilo
između trećeg i četvrtog zasjedanja kad papa odjednom potpuno zaokreće misao).
Nije li bilo utješno već i to da se i sam papa opet vratio širem teološkom
horizontu koji je u doktrinalnom zaoštravanju iz 1964. pomalo zanemaren? Papa je naglasio da je zadaća
Koncila potpuno podređivanje zakonu ljubavi, te na pitanje što je Katolička
Crkva tada radila, odgovor mora biti ljubila je (op.a. znači li podređivanje
tom zakonu ljubavi odbacivanje predaje?).
Iz zaključnog
govora od 7. prosinca 1965. vidljivo je da je ova misao papi omogućila
pristanak uz tekstove prema kojima se, s gledišta nauka, postavio nadasve
suzdržano prihvativši još jednom na način kritičkog monologa prigovore koje protiv modernizma
Koncila nisu upućivali samo konzervativci , nego su stizali i iz kruga
promatrača. "
Sloboda vjerovanja - "najproblematični dio teksta
jest onaj koji ističe da se u pitanju slobode vjerovanja pokušava naglasiti
kontinuitet izričaja crkvenog učiteljstva i pri tom se kaže da tradicionalni
katolički nauk u moralnoj dužnosti ljudi i društava prema pravoj religiji i
jedinoj Kristovoj Crkvi sloboda vjerovanja ostavlja netaknut."
Ratzinger ovaj dio komentira na sljedeći način: "Dvojbena se pri tom čini riječ o
dužnosti društava prema Crkvi: koncilska
deklaracija u stvarnosti pruža nešto novo i durgačije od onoga što se nalazi u proglasima Pija
IX. pa čak i Pija XII. Utoliko on sam (daljnji tekst dokumenta) ispravlja ovu
umirujuću uvodnu floskulu (!?) za koju bi bilo bolje da je ostavljena po
strani ili barem nijansiranije formulirana. U izričaju teksta ona ništa ne
mijenja tako da na posljetku u
njoj ne treba gledati ništa više nego sitnu manu koja narušava estetski
dojam."
Puno godina kasnije, komentirajući
reformu rimske liturgije, Ratzinger se pita koliko su zaista ispoštovane papine
želje glede reforme i koliko ih se uopće detaljno pridržavalo (članak "Duh
liturgije ili vjernost Koncilu: odgovor o. Gyju). Možda i glede ove teme
možemo postaviti isto pitanje, jer ne moguće je ne primjetiti da papa prvo u jednoj stvari
vidi raskid s kontinuitetom, a nakon nekoliko mjeseci o istoj stvari govori kao
o onoj koja služi zakonu ljubavi.
I kratko o
biskupskim konferencijama:
Ratzinger
1964.: "Oblici
kojima se ostvaruje kolegijalitet biskupa mogu biti raznovrsni: rana Crkva je
stvorila ustanovu različitih sinoda i ustanovu patrijahata; u suvremeno doba
to je uspostava biskupskih konferencija u kojima do izražaja dolazi ista
stvranost." (J.
Ratzinger, Rezultati i problemi trećeg koncilskog zasjedanja)
Stariji Ratzinger
je mudriji:
(1986.) "Odlučujuća uloga
biskupa u stvarnosti je ublažena ili riskira da bude ugušena udruživanjem
biskupa u biskupske konferencije - ne smijemo zaboraviti da biskupske
konferencije nemaju teološkog
temelja, ne pripadaju bitnoj strukturi Crkve, onoj koju je želio Krist: imaju
samo praktičnu i konkretnu primjenu. Nijedna biskupska konferencija nema
poslanje naučavanja." Na ovome Ratzinger inzistira jer se radi o "zaštiti
same naravi Katoličke Crkve koja je utemeljena na episkopalnoj strukturi, a ne
na svojevrsnoj federaciji naiconalnih crkava." (J. Ratzinger, Razgovor
o vjeri)
Zaključno.. hm..hm.. u duhu Koncila - neka svatko sam zaključi :)
p.s. nadam se da se nitko nije "sablaznio" Ratzingerovim mladelačkim progresivizmom :)
Zaključno.. hm..hm.. u duhu Koncila - neka svatko sam zaključi :)
p.s. nadam se da se nitko nije "sablaznio" Ratzingerovim mladelačkim progresivizmom :)
cooperatoreVeritatis
29.10.2016.
29.10.2016.
Primjedbe
Objavi komentar