Kardinal Meisner – Hrabri pastir



Govor koji je u ime Benedikta XVI-og, pape emeristusa, na sprovodnu kardinala Meisnera, 15. srpnja u Kölnu pročitao msgr. Georg Ganswein.

U ovom trenutku, kada su se Crkva u Kölnu i ostali vjernici okupili kako bi se oprostili od pokojnog kardinala Joachima Meisnera, i ja sam srcem i mislima u zajedništvu s vama. Rado sam prihvatio poziv kardinala Woelki-a da napišem nekoliko riječi sjećanja na kardinala Meisnera.
Kada sam čuo za smrt kardinala Meisnera prošle srijede, nisam htio povjerovati. Dan prije smo razgovarali telefonom. Njegova radost i zahvalnost zbog činjenice da je bio na odmoru nakon što je sudjelovao u beatifikaciji biskupa Teofilija Matulionisa u Vilniusu prošle nedjelje (25. lipnja) bila je očita u njegovom glasu. Ljubav prema Crkvi u susjednim zemljama Istoka, koje su pretrpjele komunističke progone, kao i zahvalnost za izdržano mučeništvo toga vremena, oblikovala je njegov život. Stoga nije slučajnost da je posljednji posjet u njegovom životu bio upravo jednom ispovjedniku vjere iz tih zemalja.
Ono što me osobito impresioniralo u posljednjem razgovoru s preminulim kardinalom bilo je svjedočanstvo vedrine, unutarnje radosti i povjerenja u Gospodina koje je pronašao. Znamo kako ovaj hrabri pastir i dušobrižnik nije mogao napustiti svoje poslanje u vremenu kada se Crkva nalazi u velikoj potrebi za hrabrim pastirima koji se mogu oduprijeti diktaturi duha vremena i koji žive i govore  o  vjeri s velikom odlučnošću. Međutim, ono što me još više dotaknulo jest to da je kardinal u posljednjem razdoblju svog života naučio  živjeti iz dubokog uvjerenja kako Gospodin ne napušta (zaboravlja) svoju Crkvu niti onda kada se čini kako je lađa Crkve puna vode pred prijetnjom od utapanja.
U posljednje vrijeme, kardinala Meisnera, posebno su veselile dvije stvari:
S jedne strane, on mi je često govorio koliko za njega znači u sakramenat pokore (ispovijedi) i svjedočanstvo mladih ljudi,  koji doživljavaju milost opraštanja – taj dar  novog života koji samo Gospodin može dati.
Druga stvar koja ga je uvijek posebno ganula i donosila mu radost jest milost euharistijskog klanjanja u šutnji (tihom bdijenju). Na Svjetskom danu mladih u Kölnu bila je to središnja točka za njega - klanjanje, tišina u kojoj je samo Gospodin govorio srcu. Neki pastoralni stručnjaci i liturgičari smatraju kako takva šutnja ne može biti postignuta s tako velikim brojem ljudi. Neki su također bili uvjereni da je euharistijsko klanjanje kao takvo staromodno, budu Gospodin želi biti primljen kao euharistijski kkruh, a ne da ga se promatra.  Ali ovaj se kruh ne može jesti kao bilo koja hrana, ovo euharistijsko otajstvo prožima  sve dimenzije naše egzistencije – da on zahtijeva stav klanjanja posve je jasno. Stoga je euharistijsko klanjanje na Svjetskom danu mladih u Kölnu ostalo duboko utisnuto u njegovo srce i ostavilo neizbrisiv biljeg.
Nakon što se kardinal Meisner ujutro, na dan njegove smrti, nije pojavio na svetoj Misi, pronađen je mrtav u svojoj sobi. Časoslov mu je skliznuo iz ruku: u vrijeme smrti bio je u molitvenom stavu pomatrajuci Gospodina u razgovoru sa Gospodinom. Smrt koja mu je dana, još jednom pokazuje kako je živio: gledajući Gospodina i razgovarajući s njim. Stoga možemo sa sigurnošću preporučiti njegovu dušu Božjoj dobroti. Gospodine, hvala ti za svjedočanstvo svoga sluge Joachima. Neka bude zagovornik Crkve u Kölnu i cijelom svijetu! Requiescat in pace!

U Vatikanu, 11. srpnja 2017.,
Benedikt XVI
 prijevod: suradnikIstine


Op.prev. Kardinal Meisner bio je osobito pobožan blaženom kardinalu Stepincu i veliki prijatelj hrvatskog naroda.

Primjedbe

Popularni postovi