subota, 9. srpnja 2016.

Latinski jezik - univerzalnost Crkve




U svrhu što boljeg izražavanja jedinstva i univerzalnosti Crkve, 
želio bih preporučiti da velike koncelebracije, 
izuzevši čitanje, homiliju i molitvu vjernika, 
budu na latinskom jeziku. 
To je u suglasju sa smjernicama II vatikanskog sabora (SC 36 i 54).
 Isto tako na latinskom bi trebalo recitirati i najpoznatije molitve crkvene tradicije; 
na posljetku, na latinskom bi valjalo izvoditi pojedine napjeve gregorijanskog korala.
Općenitije govoreći, molim buduće svećenike da, 
počevši od vremena priprave na bogosloviji, 
budu kadri razumjeti i slaviti svetu misu na latinskom, 
služiti se latinskim tekstovima,
 te izvoditi napjeve gregorijanskog korala; 
svakako bi se valjalo pobrinuti da i vjernici 
nauče moliti na latinskom najuobičajenije molitve
te izvoditi koralnim napjevom određene dijelove liturgije.

Benedikt XVI., apostolska pobudnica Sacramentum Caritatis

Sveta glazba


"Crkva je tijekom svoje dvotisućljetne tradicije stvarala, a i danas stvara, glazbu i pjesme koje čine baštinu vjere i ljubavi. Ta se baština nikada ne smije izgubiti. Uistinu, ne možemo reći da su za liturgiju sve pjesme jednako vrijedne. Stoga je potrebno izbjegavati općenitu improvizaciju ili uvođenje glazbenih rodova koji ne poštuju smisao liturgije. Pjesma se kao element liturgije mora uklopiti u oblik  koji odgovara slavlju. Prema tome, tekst, melodija i sama izvedba moraju odgovarati smislu otajstva koje se slavi u liturgijskom vremenu. 
Želim da se primjereno vrednuje gregorijanski koral jer je to pjevanje vlastito rimskoj liturgiji." (Benedikt XVI., Sacramentum Caritatis) 

"Na Zapadu je psaliranje dosegnulo u gregorijanskom koralu novu čistoću i prave vrhunce, postavivši trajna mjerila za musicam sacram, svetu glazbu u bogoslužju Crkve.
U liturgijskoj glazbi koja se temelji na biblijskom vjerovanju, riječ nema isključivu prevlast. Glazba jeviši oblik navještanja. 
Ne može svaka vrsta glazbe ući i imati svoje mjesto u kršćanskom bogoslužju. Kršćansko bogoslužje postavlja mjerilo, a to je mjerilo Logos. Duh Sveti vodi prema Logosu, vodi prema glazbi koja je u znaku uzdignuća srca: Sursum corda. Integracija čovjeka prema gore, a ne njegovo gubljenje u bezličnoj opojenosti ili u pukoj sjetilnosti, jest mjerilo logosu primjerene glazbe. 
Mi pjevamo s anđelima. Taj kozmički karakter u konačnici se temelji na upućenosti svega kršćanskoga kulta na Logos." 
Pored pjevanja zajednice - u kršćanskoj liturgiji, prema njezinoj biti, svoje dostojno i primjereno mjesto imaju i zbor i glazbala, mjesto koje im ne može osporiti nikakav purizam, čistunstvo koje prenaglašava pjevanje svih u bogoslužju. Posebne mjesne mogućnosti bit će naravno uvijek veoma različite, ali iz biti bogoslužja nutarnjom nuždom slijedi da Crkva kao cjelina mora težiti, kad je Bog u pitanju, za onim vrhunskim, za kulturom koja postaje mjerilom, kanonom za svu drugu svjetovnu kulturu.
(J. Ratzinger, Duh liturgije)

Gotika i Barok - J. Ratzinger


"Ne zaboravimo predivnu umjetnost gotskih vitraja! Prozori u gotskim katedralama zaustavljaju vanjsko jako svjetlo, usnopljuju ga i omogućuju da kroz njega postane prozračnom cijela povijest Boga s ljudima, od stvaranja do Kristova ponovnoga dolaska. Sami zid u suigri sa suncem postaje slikom, postaje ikonostasom Zapada koji prostoru daje takvu sakralnost koja u srce dira čak i same ognostike."
 (J. Ratzinger, Duh liturgije)



"Oltarska je slika nešto poput prozora kroz koji k nama stupa Božji svijet. Zastor se vremenitosti podiže i mi ponovno smijemo baciti pogled u unutrašnjost Božjega svijeta. Ta nas umjetnost želi iznovice uključiti u nebesku liturgiju, pa mi baroknu crkvu neprestano doživljavamo kao jedan jedincati fortissimo radosti, kao trajno aleluja koje se pretočilo u sliku."
 (J. Ratzinger, Duh liturgije)