petak, 11. kolovoza 2017.

Benedikt XVI - Lectio Divina


Papa Benedikt XVI ustvrdio je u Postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Verbum Domini, kako je "Riječ Božja u temelju svake autentične kršćanske pobožnosti", a kao primjer za tu pobožnost razradio je monašku praksu molitvenog čitanja Biblije - Lectio Divina. (usp. br. 86) On piše:

"Želio bih ovdje podsjetiti kratko na njezine (lectio divina) temeljne korake:

1. ona otpočinje čitanjem (lectio) teksta, koje postavlja pitanje glede autentičnog poznavanja njegova sadržaja: što kaže biblijski tekst u sebi? Bez tog momenta postoji opasnost da tekst postane samo izgovor da nikada ne iziđemo iz naših misli. 

2. Potom slijedi razmatranje (meditatio), u kojem se postavlja pitanje: što kaže biblijski tekst nama? Ovdje svatko osobno, ali i kao zajednica, treba dopustiti da bude dodirnut i preispitan, jer nije riječ o razmatranju riječi izgovorenih u prošlosti, nego u sadašnjosti. 

3. Potom se dolazi do trenutka molitve (oratio), koja pretpostavlja pitanje: što mi govorimo Gospodinu kao odgovor na njegovu Riječ? Molitva kao proštnja, zagovor, zahvala i hvala, prvi je način na koji nas Riječ mijenja.

4. Konačno, lectio divina se završava kontemplacijom (contemplatio), za vrijeme koje mi usvajamo kao dar Božji sam njegov pogled u prosuđivanju stvarnosti i pitamo se: koje obraćenje uma, srca i života traži od nas Gospodin? Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima piše: "Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (12,2). Kontemplacija, doista, teži u nama stvoriti mudrosno promatranje stvarnosti, sukladno Bogu i oblikovati u nama "misao Kristovu" (1 Kor 2,16). Riječ Božja predstavlja se ovdje kao kriterij rasuđivanja: ona je "živa, djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca" (Heb 4,12). 

5. Dobro je još podsjetiti da se lectio divina ne zaustavlja u svojoj dinamici dok ne dođe do djelovanja (actio), koje pokreće život vjernika da budu dar za druge u ljubavi.

Ove korake nalazimo spojene i sažete na najuzvišeniji način u liku Majke Božje. Kao uzor poslušnog prihvaćanja božanske Riječi svakomu vjerniku, ona koja "pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u sovme srcu" (Lk 2,19; usp. 2,51), znala je pronaći duboku vezu koja u velikom božanskom naumu ujedinjuje naizgled nepovezane događaje, čine i stvari. (br. 87)

* S tim u vezi, ipak, potrebno je izbjegavati opasnost individualističkog pristupa, imajući u vidu da nam je Riječ Božja dana upravo za izgradnju zajednice, da nas sjedini u Istini na našem putu prema Bogu. To je riječ koja se obraća svakomu osobno, ali je također Riječ koja izgrađuje zajednicu, koja izgrađuje Crkvu. Stoga, svetom tekstu treba uvijek pristupati u crkvenom zajedništvu. (br. 86)
Kao što je ustvrdio sveti Ambrozije: kada s vjerom uzmemo u ruku sveta Pisma i čitamo ih s Crkvom, čovjek ponovno šeće s Bogom u raju." (br.87)

(Benedikt XVI, Verbum domini)




Nema komentara:

Objavi komentar