nedjelja, 24. rujna 2017.

Liturgija i reforma

Iz uvoda u francusko izdanje knjige msgr. Gambera "Reforma rimske liturgije"

     Ne može netko naprosto proizvesti liturgijski pokret… no taj netko može doprinijeti njegovom razvitku, stremeći tome da ponovno usvoji duh liturgije, i javno braneći ono što je već primio. Ovaj novi početak treba „oce“ koji će poslužiti kao uzori… Oni koji su danas u potrazi za takvim „ocima“, nedvojbeno će susresti mons. Klausa Gambera, koji nam je nažalost, prebrzo uzet, no možda je upravo time što nas je napustio, postao uistinu nazočan među nama, sa svom snagom perspektiva koje nam je otvorio. I upravo stoga jer je svojom smrću utekao razmiricama raznoraznih skupina, mogao je u ovo nemirno vrijeme postati „ocem“ novoga početka. Gamber je svim svojim srcem podupirao nade starog liturgijskog pokreta. Možemo bez ikakve sumnje reći, pošto je došao iz strane škole, ostao je autsajderom na njemačkoj sceni, koja ga je vrlo nevoljko prihvaćala; baš nedavno jedna je disertacija naišla na velike poteškoće, jer se mladi istraživač drznuo prečesto i pretjerano blagonaklono citirati Gambera. No, možda je upravo ta činjenica da je Gamber toliko ostraciziran bila za njega providonosna, jer ga je primorala na traženje vlastitog puta, i izbjegavanje konformizma.

     Vrlo je teško ukratko reći što je važno u ovom okršaju liturgičara, a što nije. No, možda će ovo što slijedi biti od koristi. J. A. Jungmann, jedan od zaista velikih liturgičara našega stoljeća, definirao je liturgiju svoga vremena, onakvu kakva se može razumjeti u svjetlu povijesnih istraživanja, kao „liturgiju koja je plod razvoja – razvojnu liturgiju“

     Ono pak što se dogodilo nakon Koncila nešto je sasvim drugo: umjesto izrasle liturgije imamo skrojenu, fabriciranu liturgiju. Napustili smo organski, životni proces rasta i razvoja tijekom stoljeća, i zamijenili ga s fabrikacijom, banalnim proizvodom hira trenutka. Gamber, obdaren budnošću istinskoga proroka, i hrabrošću istinskog svjedoka, usprotivio se ovom krivotvorenju, te nas je, zahvaljujući svom nevjerojatno bogatom znanju, neumorno poučavao životnoj punini istinske liturgije. Kao čovjek koji je poznavao i ljubio povijest, pokazao nam je mnogobrojne oblike i puteve liturgijskog razvitka; a kao čovjek koji je povijest sagledavao iznutra, uvidio je u ovom razvoju i njegovim plodovima neshvatljivi odraz vječne liturgije, one koja nije predmet naših čina, no koja i dalje može nastaviti čudesno sazrijevati i cvasti, ukoliko se na intiman način sjedinimo s njenim otajstvima. Smrt ovog znamenitog čovjeka i svećenika trebala bi nas potaknuti; njegovo djelo trebalo bi nam dati nov zamah.


Kardinal Joseph Ratzinger


(cijela knjiga msgr. Gambera https://tradicionalnamisa.com/mons-klaus-gamber-reforma-rimske-liturgije-predgovor/ )