IV Korizmena nedjelja (A)

Dopustimo da nam život obasja svjetlo Kristova otajstva

Korizma koju živimo je posebno vrijeme milosti, tijekom kojeg možemo iskusiti dar Gospodinova dobrohotnosti prema nama. Liturgija ove nedjelje, nazvane „Laetere", poziva nas veseliti se, radovati se, kao što proglašava ulazna antifona euharistijskog slavlja: „Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove" (usp. Iz 66, 10-11). Koji je najdublji razlog te radosti? Kazuje nam to današnje Evanđelje, u kojem Isus ozdravlja nekog čovjeka slijepa od rođenja. Pitanje koje Gospodin Isus upućuje onome koji je bio slijep predstavlja vrhunac opisa: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" (Iv 9. 35). Taj čovjek prepoznaje znak koji je učinio Isus i prelazi sa svjetla očiju na svjetlo vjere: „Vjerujem, Gospodine!" (Iv 9, 38). Ovdje treba istaknuti kako jedna jednostavna i iskrena osoba, postupno, čini put vjere: isprva susreće Isusa kao „čovjeka", zatim ga smatra „prorokom", na kraju se njegove oči otvaraju i proglašava ga „Gospodinom". Kao suprotnost vjeri slijepca je otvrdnuće srca farizeja koji ne žele prihvatiti čudo, jer odbacuju prihvatiti Isusa kao Mesiju. Mnoštvo se, pak, zaustavlja da raspravlja o onome što se dogodilo i ostaje po strani i ravnodušno. Same je roditelje slijepca obuzeo strah od suda drugih ljudi.

A mi, koji mi stav zauzimamo prema Isusu? I mi smo zbog Adamova grijeha rođeni „slijepi", ali smo u krsnoj kupelji prosvijetljeni Kristovom milošću. Grijeh je ranio čovječanstvo namijenivši mu udes tame smrti, ali u Kristu blista novost života i cilj na koji smo pozvani. U Njemu, osnaženi Duhom Svetim, primamo snagu da pobijedimo zlo i činimo dobro. Naime, kršćanski je život stalno suobličavanje Kristu, slici novoga čovjeka, kako bi čovjek prispio punini života s Bogom. Gospodin Isus je „svjetlost svijeta" (Iv 8, 12), da u njemu „zasvijetli spoznanje slave Božje" (2 Kor 4, 6) koji u spletu povijesnih zbivanja nastavlja otkrivati koji je smisao ljudskog života. U obredu krštenja, predaja svijeće, upaljene na velikoj uskrsnoj svijeći, simbolu Krista Uskrsloga, znak je koji pomaže shvatiti ono što se događa u tome sakramentu. Kada dopustimo da nam život obasja svjetlo Kristova otajstva, preplavi nas radost što smo oslobođeni svega onoga što ugrožava njegovo puno ostvarenje. U ovim danima kada se pripremamo za Uskrs oživimo u sebi dar primljen na krštenju, onaj plamen kojem ponekad prijeti opasnost da bude ugašen. Raspaljujmo ga molitvom i ljubavlju prema bližnjemu.

Djevici Mariji, Majci Crkve, povjerimo korizmeni hod, da svi uzmognu susresti Krista, Spasitelja svijeta.

(Benedikt XVI, Angelus, IV korizmena nedjelja, 2007.)