Priča o sretnom Hansu




Pitanje koji je zapravo smisao i sadržaj kršćanskog vjerovanja, danas je okruženo maglom neizvjesnosti kao možda nikada ranije u povijesti. Onaj tko prati teološka gibanja posljednjih desetljeća, a ne spada u onu vrstu ljudi koji ne misle te sve ono što je novo bez razlike smatraju uvijek boljim, Taj će se možda sjetiti drevne priče "O sretnom Hansu": da bi mu bilo udobnije, po redu je komad zlata, koji mu je bio pretežak, zamjenio za konja, zatim za kravu, pa za gusku i naposljetku za brusni kamen, da bi konačno i njega bacio u vodu, ne gubeći time baš mnogo naprotiv-bio je uvjeren da je sada u zamjenu za to imao u rukama dragocjeni dar savršene slobode. Koliko je trajala njegova opijenost i kako je smrknut bio trenutak kad se probudio od iluzije tobožnjeg oslobođenja, dočarati to prepušteno je, kao što je poznato, fantaziji čitatelja te priče. No zar se i zabrinutom kršćaninu danas često ne nameće pitanje kao što su ova: Nije li naša teologija posljednjih godina u mnogo čemu išla sličnim putem? Zar nije imperativ vjere, koja se doživljava kao preveliko opterećenje, teologija tumačila tako da ga je postupno umanjivala, doduše svaki put samo za toliko da se ništa bitno nije činilo izgubljenim, ali ipak toliko da se odmah zatim moglo odvažiti na slijedeći takav korak? I zar ubogi Hans, tj. kršćanin koji se bezazleno dao voditi od promjene do promjene, od interpretacije do interpretacije, ne drže u rukama, umjesto zlata kojim je započeo, još samo brusni kamen, pa mu se mirne duše može savjetovati da i njega baci?
Dakako, takva bi pitanja bila nepravedna kad bismo ih postavljali odveć glatko. Jer ne može se zapravo ni tvrditi da je "moderna teologija" uopće i krenula takvim putem. No isto se tako ne može poricati ni to, da postoji nadaleko prošireno raspoloženje koje podržava takvu sklonost gdje se stvarno prelazi od zlata na kamen. Toj se sklonosti, naravno, ne može suprotstaviti samo tako što će se uporno naglašavati plemenita kovina čvrstih obrazaca prošlosti, jer i to ipak ostaje tek komad kovine, to jest opterećenje, umjesto da snagom svoje vrijednosti zaista dade mogućnost prave slobode. Odatle upravo izvire i nakana ove knjige(Uvod u kršćanstvo). Ona želi pomoći da se vjera ponovno shvati kao omogućenje istinske čovječnosti u našem današnjem svijetu, ona je želi nanovo protumačiti pazeći na to da je ne pretvori u besadržajan govor koji tek s mukom može prikriti potpuno duhovnu prazninu.


Tubingen, u ljeto 1968,  Predgovor prvom njemačkom izdanju knjige Uvod u kršćanstvo

Primjedbe

Popularni postovi