Blaženi kardinal Stepinac
Papa Benedikt XVI. o blaženom
kardinalu Stepincu tijekom svog posjeta Hrvatskoj
(4. i. 5. lipnja 2011)
“Pred današnjim izazovima za
Crkvu i civilno društvo, zazivam na ovu zemlju i na sve njezine stanovnike,
zagovor i pomoć blaženoga Alojzija Stepinca, Pastira kojega vaš narod voli i
štuje. Neka prati mlade naraštaje da žive u ljubavi koja je potaknula Gospodina
Isusa Krista da svoj život daruje za sve ljude.” (Pozdravni govor)
“Ovu se
večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca,
neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji
herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući
ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga Biskupa bitno
proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled
na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika
Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj
savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacističke i
fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih
progonjenih, a potom, u doba komunizma, „odvjetnik“ svojih vjernika, napose
mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je „branitelj“ Boga na ovoj
zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom. (...)
Jednim
uistinu prinosom [Krist] zasvagda usavrši posvećene (Heb 10,14). Ovaj izričaj
iz Poslanice Hebrejima, malo prije naviješten, poziva nas da promatramo lik
blaženoga kardinala Stepinca sukladno s Kristovim „likom“ i njegovom Žrtvom.
Kršćansko mučeništvo je zapravo najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i
samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji
primamo u Euharistiji. Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim
svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim „da“
sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja
usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona.
Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih
nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg
mjesnog Autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa,
svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu.
Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako
ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski
neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu. (...)
(Pastiri)Svojim svećenicima ne
propustite davati jasne duhovne, doktrinalne i pastoralne naputke. Crkvena
zajednica doista u sebi sadrži zakonite različitosti, no ipak ne može vjerno
svjedočiti Gospodina ako nema zajedništva njezinih članova. To od vas zahtijeva
budno služenje u dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoće i čvrstoće. Draga braćo,
prianjati uz Krista znači „čuvati njegovu riječ“ u svim okolnostima (usp. Iv
14, 23). (...)
S tim u vezi blaženi se
kardinal Stepinac ovako izrazio: „Jedno od najvećih zala našega vremena jest
osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo
katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega
života“ (Omelia nella Solennità dei SS. Pietro e Paolo, 29 giugno
1943). (...)
Vama mladima, koji se
pripravljate za svećeništvo ili za posvećeni život, želim ponoviti da božanski
Učitelj neprestano djeluje u svijetu i govori svakom pojedinom od onih koje je
izabrao: „Slijedi me“ (Mt 9,9). Taj poziv zahtijeva svakodnevnu potvrdu
odgovora ljubavi. Neka vaše srce bude uvijek spremno! Herojsko svjedočanstvo
blaženoga Alojzija Stepinca neka nadahne obnovu duhovnih zvanja među mladim
Hrvatima. (...)
Predragi! Neka blaženi
kardinal Alojzije Stepinac i svi Sveti vaše zemlje posreduju za vaš narod a
Majka Spasiteljeva neka vas štiti! S ljubavlju udjeljujem vama i čitavoj Crkvi
u Hrvatskoj svoj apostolski blagoslov. Amen.” (Govor u zagrebačkoj katedrali)
“Moj je pohod vašoj zemlji došao do kraja. Molitva
na grobu blaženoga kardinala Stepinca podsjetila nas je, na osobit način, na sve
one koji su trpjeli – a i danas trpe – zbog vjere u Evanđelje. Nastavimo moliti
zagovor toga neustrašivoga svjedoka uskrsloga Gospodina, kako bi svaka žrtva,
svaka kušnja, koje prinosimo Bogu iz ljubavi prema njemu i braći, mogle biti
kao pšenično zrno koje, pavši na zemlju, umre da donese plod.” (Oproštajni
govor)
“U zagrebačkoj katedrali nalazi se
monumentalni grob blaženog kardinala Stepinca, biskupa i mučenika. On se, u
Kristovo ime, hrabro suprotstavio nasiljima nacizma i fašizma, a zatim i
nasiljima komunističkog režima. Bio je zatočen i boravio je u kućnom pritvoru u
rodnom selu. Kreiran kardinalom od pape Pija XII., umro je 1960. od bolesti od
koje je obolio u zatvoru. U svjetlu njegova svjedočanstva, ohrabrio sam biskupe
i prezbitere u njihovoj službi, potaknuvši ih na zajedništvo i na apostolski
polet; ponovno sam predložio posvećenim osobama ljepotu i radikalnost njihova
oblika života; pozvao sam bogoslove i sjemeništarce, novake i novakinje da s
radošću slijede Krista koji ih je pozvao po imenu. Taj molitveni događaj,
obogaćen prisutnošću mnogobrojne braće i sestara koji su posvetili svoj život
Gospodinu, bio je za mene velika utjeha, i molim da hrvatske obitelji budu
uvijek plodno tlo za rađanje brojnih i svetih poziva u službi Božjega
kraljevstva.” (Kateheza na općoj audineciji, 8.6.2011., Vatikan)
Hvala ti veliki Benedikte!
Primjedbe
Objavi komentar