Bog je bitno nevidljiv

U ovom nastavku donosimo nekoliko misli koje je tada još relativno mladi teolog Ratzinger (40 godina) iznio o Bogu. “Između Boga i čovjeka postoji beskonačan jaz, te čovjekove oči mogu vidjeti samo ono što Bog nije.”[1] Dakle, koliko se god trudili, mi o Bogu ne možemo gotovo ništa znati, jer “Bog je bitno nevidljiv”,[2] a mi se nekako usredotočujemo na vidljivo. “Čovjek je biće koje motri. U prostoru ljudskoga motrenja i rukovanja, što određuje životno mjesto čovjeka, Bog se ne nalazi niti će se ikada naći.”[3] Ipak, “čovjek motrenje, slušanje i rukovanje ne smatra totalitetom, nego traži drugi oblik pristupa stvarnosti”.[4] Neki su filozofi tvrdili da je zbiljsko samo ono što se može “znanstveno” dokazati. Međutim, “što ni na koji način ne može ući u ljudski vidokrug, nije nezbiljsko”.[5] “U najdubljoj nutrini ljudske egzistencije nalazi se nešto što ne može imati svoj temelj u vidljivu i opipljivu svijetu”,[6] iako “prirodno čovječje težište tjera čovjeka prema vidljivome”.[7] U modernom svijetu kada se znanost pričinja kao “svemoćna”, vjera se čini suvišnom. “Vjera se pojavljuje u ruhu prošlosti; ona se pričinja kao prošlost.[8] Kako je vjera povijesna datost, mora se pojavljivati i danas u ruhu prošlosti, ali u zabludi su oni koji smatraju da je ona prošlost. “Aggiornamento [posadašnjenje] učvršćuje sumnju kao da se tu grozničavo želi prikazati nešto kao današnje što je u stvari ipak prošlo i nekadašnje.”[9] Kada Crkva želi vječne istine približiti današnjemu čovjeku na njemu razumljiviji način, ne znači da mu nudi nešto što je završena prošlost. Često je tradicija i sve tradicionalno postalo čak predmetom izrugivanja. “Umjesto ‘tradicije’ nastupila je ideja ‘napretka’.”[10] Ipak, “tradicija je davala čovjeku osjećaj sigurnosti”,[11] iako se ona “prikazuje kao dotrajala i jučerašnja stvar”.[12] “Odatle se čovjeku vjera, koju susreće pod etiketom ‘tradicija’, mora pričiniti kao prevladana stvar.”[13] “Kršćanska se vjera ne bavi samo vječnim stvarima. Ona se bavi Bogom u povijesti. Bogom kao čovjekom. Omogućuje nam da Boga susretnemo u liku čovjeka.”[14] “Isus je Boga dao na raspolaganje našim očima i našim rukama.”[15] Isusovim pojavkom u ljudskom obličju “skok koji je do sada vodio u beskonačnost izgleda skraćen”.[16] Štoviše, “Bog nam je postao tako bliz da ga možemo ubiti, i tako, čini se, on prestaje za nas biti Bog”.[17] Ovim dolazimo do kontradikcije koja potvrđuje istinu. Bog je postao čovjekom, i ne samo da nije prestao biti Bog, nego je postao Bog Spasitelj, Otkupitelj. Njegovom smrću rađa se život. Iako živimo u vremenu kada vlada “revolucija modernoga mišljenja prema svemu onome što je proteklo”,[18] vječne vrijednosti, vječna Istina ista je bila i u Adamovo vrijeme kao i danas i bit će takva do posljednjega Adama.

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 1972., str. 26.

[2] Isto.

[3] Isto.

[4] Isto.

[5] Isto, str. 27.

[6] Isto.

[7] Isto.

[8] Isto, str. 28.

[9] Isto, str. 28-29.

[10] Isto, str. 29.

[11] Isto.

[12] Isto.

[13] Isto.

[14] Isto, str. 30.

[15] Isto, str. 31.

[16] Isto.

[17] Isto.

[18] Isto, str. 35.

izvor Crkva na kamenu