Benedikt XVI. 'Uzor svetosti' - Intervju s dr. Michaelom Hesemannom

Bliski prijatelj pokojnog pape emeritusa Benedikta XVI. i koautor s mons. Georgom Ratzingerom u nadaleko hvaljenoj knjizi My Brother the Pope, dr. Michael Hesemann nudi osobni pogled na pokojnog Papu u ovom intervjuu za Vatican News.

 

P: Kao netko tko ga je blisko poznavao, kakav je bio Benedikt XVI.?

 

Bio je najveći mislilac i filozof našeg vremena i jedan od najpobožnijih, najsvetijih svećenika koje sam ikada upoznao. Bio je topao, ponizan, divan Sveti Otac, dobri pastir koji doista voli i brine se za svoje ovce. Osim toga, bio je duboko čovjek: bio je ponosni Bavarac, s prekrasnom sentimentalnom stranom i ljubavlju prema svojoj domovini, svojim roditeljima, njihovim tradicijama, posebno njihovim božićnim tradicijama.

 

Božić mu je uvijek bio najdraže doba godine i kada dođete u samostan Mater Ecclesiae, njegovu rezidenciju posljednjih deset godina, za vrijeme Božića, bio je okićen kao što se u Bavarskoj ukrašava dom za Božić. Nije slučajno da mu je zdravlje tek nakon Božića narušeno, da ga je htio slaviti baš zadnji put – 95. put! – i nije htio da se itko brine i odvrati od radosti Božića.

 

Imao je čisto srce djeteta – svetog djeteta – i zadržao je jednostavnu pobožnost i odanost bavarskog seoskog naroda. Osim toga, što ga čini još ljudskijim, imao je malu, tajnu strast prema svemu slatkom: omiljeno mu je jelo bio “Kaiserschmarrn”, vrsta debele palačinke, izrezane na komade, s grožđicama i bademima i puno šećera u prahu, a svi koja su ga stvarno poznavali i htjeli ga usrećiti donijeli bi mu ručno rađene praline iz Regensburga, njegova rodnog grada.

 

P: To zvuči prilično prizemljeno...

 

Nakon što je Benedikt XVI. napunio 90 godina, 2017., imao sam sastanak s njim u Vatikanskim vrtovima, u Lourdes Grotto. Čestitao sam mu: „Sveti Oče, želim Vam još mnogo godina u dobrom zdravlju, snazi i duhu, blagoslovljeni bili od Boga!” Pogledao me ozbiljno, podigao desni kažiprst i opomenuo me: “Gospodine Hesemann, nemojte mi to, molim vas, poželjeti!” Bio sam šokiran. “Ali, Sveti Oče, imate tako dobar život ovdje u prekrasnim Vatikanskim vrtovima” bilo je jedino što sam mogao reći prije nego što se njegov kažiprst podigao još više: “Nebo je puno ljepše!” I da, on je doista jednom nogom već živio u nebeskom kraljevstvu, dok je još bio ovdje na Zemlji!

 

P: Biste li rekli da je papa emeritus krivo shvaćen?

 

Mislim na one koji ga nazivaju "Božjim rotvajlerom". Bio je sve samo ne rotvajler. Kad ga je novinar jednom prilikom intervjuirao i upitao ga je li kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio “Božji pas čuvar”, odgovorio je u svom suhoparnom, suptilnom bavarskom humoru: “Postoje i prijateljski raspoloženi psi čuvari!”

 

Bio je tako daleko od toga da bude strog, odlučan prelat, ali uvijek, čak i sa svojim najvećim protivnicima, otvoren, ljubazan i prijateljski... Benedikt nije samo govorio o Božjoj ljubavi i milosrđu, on je to i prakticirao. Ali ljubav i razumijevanje za njega nisu značili kompromis. Nikada nije izdao istinu samo zbog lošeg kompromisa.

 

P: Recite nam nešto o njegovim skromnim počecima...

 

Otac mu je bio seoski policajac, majka kuharica. Nikada nisu imali puno novca; mnogo su se selili jer mu je otac bio premješten u nekoliko policijskih postaja, a karijera mu je bila blokirana dolaskom nacista na vlast. Bio je odlučno protiv nacista. Na kraju, suočavajući se s prijevremenom mirovinom, uspio je kupiti malu, jednostavnu seosku kuću u blizini Traunsteina u kojoj je obitelj živjela kada je rat završio i prije nego što su dva brata postala svećenici. Ti skromni počeci uvijek su ga držali na Zemlji...

 

Ipak, možete se zapitati kako se dogodilo da je tako jednostavna seoska obitelj odgojila dva dječaka koji su obojica postali genijalci: prvi, Georg Ratzinger, svjetski poznati glazbenik, proslavljeni ravnatelj najpoznatijeg njemačkog zbora i veliki, briljantni skladatelj, drugi najveći teolog svoga vremena i na kraju 265. nasljednik svetog Petra. Odgovor je ono što ja nazivam “tajnom obitelji Ratzinger”: u Americi se kaže “obitelj koja zajedno moli ostaje zajedno”, ali ovdje je bilo još više: duboka duhovnost i vjera njegovih roditelja koji su svakodnevno molili krunicu, klečeći na tvrdom kuhinjskom podu sa svojom djecom koja su redovito išla na svetu misu...

 

P: Da, njegov poziv bio je očit dok je još bio dijete...

 

Kad je bio dijete, želio je postati svećenik. U to vrijeme postojale su male igračke oltarići za djecu i jednog dana je došao jedan od njegovih ujaka i donio mu jedan za Božić. Mali Josephp je bio izvan sebe. Majka mu je počela šivati “misnice” tako da je on sasvim ozbiljan, zajedno s bratom, slavio svetu misu u njihovoj kući. Bila je to divna priprema za njegovu svećeničku službu. Doista, ovaj je oltar igračka još uvijek sačuvan, vidjeli ste ga u njegovoj privatnoj kući u Regensburgu.

 

P: Papa sveti Ivan Pavao II bio je voljen i ostavio je ogromno nasljeđe. No, Ratzinger je izabran već poslijepodne drugog dana Konklave, u četvrtom glasovanju. Zašto je kardinalski zbor bio toliko uvjeren da je on osoba koja će voditi Crkvu? Kako je preuzeo i proširio naslijeđe poljskog pape?

 

Prije svega, s Ivanom Pavlom II. otišao je div, otac čitavog naraštaja, koji je formirao Katoličku Crkvu u 21. stoljeću više nego ijedan Papa prije. Dakle, kardinali su shvatili da bi jedino funkcionirajuće rješenje bio kontinuitet. A tko bi jamčio veći kontinuitet od Ratzingera, njegovog najbližeg suradnika i briljantnog teologa?

 

Problem je bio u tome što Ratzinger nije ništa manje želio od toga da postane papa.

 

P: Kako to?

 

Zapravo, njegov je san bio povući se u Regensburgu u svojoj voljenoj Bavarskoj, ostati uz brata i napisati još nekoliko knjiga. Želio je to već prije sedam godina, kad je napunio 70 godina, ali ga je Ivan Pavao II. zamolio da ostane na dužnosti dok je on živ. Ratzinger je iz lojalnosti pristao sa suzama u očima. Trik Ivana Pavla II bio je da ga postavi za dekana Kardinalskog zbora tako da je Ratzinger morao održati propovijed na misi otvaranja Konklave.

 

Ratzinger je iskoristio priliku da iznese svoju duhovnu oporuku, upozoravajući na diktaturu relativizma u našim nemirnim vremenima, ali kardinali su bili impresionirani briljantnom, kristalno jasnom analizom i shvatili su: Ovo je čovjek koji vidi problem, imenuje ga i nudi rješenje. To je bila njihova konačna potvrda da glasaju za Ratzingera. Prvi je bio Requiem Ivana Pavla II., gdje je, opet, Ratzinger održao propovijed i dirnuo sva naša srca. Svi smo imali suze u očima kada je izravno razgovarao s preminulim Papom, “gledajući kroz prozor kuće Očeve i blagoslivljajući nas sve”. U tom sam se trenutku okrenuo prema onima koji su bili sa mnom na balkonu Državnog tajništva, pokazao na Ratzingera i rekao: “Habemus papam”.

 

P: Zašto je njegov odlazak bio značajan?

 

Pa, svojom je ostavkom ispisao novo poglavlje povijesti Crkve i stvorio novu službu, onu pape emeritusa. Susreo sam se s njim nekoliko puta prije njegove ostavke i bio duboko zabrinut, jer sam vidio da mu zdravlje i snaga dramatično opadaju. Znao sam da će 2013. biti posljednja godina njegova pontifikata, iako sam vjerovao iz prirodnih razloga. Kad nas je sve iznenadio svojom ostavkom, znao sam i osjetio da nam je dao pravi razlog. Bio je potpuno iscrpljen; tijelo mu je bilo istrošeno. Djelovao je iz svog dubokog osjećaja odgovornosti i ljubavi prema Crkvi. Nije želio biti boležljiv, slab papa, možda slijep i bez glasa. Htio je lađu svetog Petra predati kormilaru s jačim rukama.

 

P: Što je razlikovalo njegov pontifikat od drugih?

 

Pontifikat Benedikta XVI. bio je sjajno svjetlo u razdoblju tame kada je Crkvu vodio sjajan pastir pun mudrosti, ponizan čovjek, blizak narodu, koji je svakoga slušao. Tih osam godina dovelo je lađu svetog Petra na kurs ravno u nebo. Poruka Crkve predstavljena je u jasnoći, čistoći i istinitosti. Protiv našeg vremena govori činjenica da su to mnogi zanemarili i okrenuli se, možda propuštajući posljednju priliku Božjeg milosrđa.

 

P: Kakvo će nasljeđe ostaviti njegov pontifikat?

 

Njegova teologija je njegova ostavština, njegove knjige, njegovi govori, njegove homilije. Nitko u 2000 godina nije uspio objasniti istinu kršćanske vjere na tako lijep, elegantan, lako razumljiv, jasan, jednostavan način. Čak i za tisuću godina, kršćani će čitati njegove spise. Ostat će zapamćen kao Učitelj Crkve koji je postao papa – obuzet dužnošću da brani istinu i čisti Crkvu u vrijeme njezine najveće krize, velikog europskog otpadništva.

 

P: Kako biste okarakterizirali odnos Benedikta i Franje?

 

Iako su oboje bili toliko različiti u svom stilu i osobnoj kulturi, njihov je odnos uvijek bio izuzetno topao i prijateljski. Papa Franjo jako je poštovao Benedikta XVI., a papa emeritus jako je volio njegovog nasljednika i opisao ga je kao toplog, velikodušnog čovjeka duboke vjere i duboke duhovnosti. Medijski naslovi o “Ratu papa” bili su samo lažne vijesti. Benedikt nikada nije napustio pontifikat u teškim vremenima, sve dok nije osjetio da to mora učiniti zbog zdravstvenih razloga. Nije se niti povukao u Njemačku iako je mogao.

 

P: Kako biste okarakterizirali zadnju fazu života pape emeritusa?

 

Za njega je to bilo produženo hodočašće do njegovog konačnog cilja, susreta sa svojim i našim Gospodinom. Svoje zadnje desetljeće kao "papa emeritus" živio je u stalnom iščekivanju ovog posljednjeg časa, sa svojim oslabljenim tijelom još na Zemlji, s dušom već na nebu i sa svojim briljantnim umom kao posrednikom, instrumentom za prenošenje nebeske istine.

 

Možemo biti sigurni da je ovaj svetac doista već sada u nebu i da će nam biti zagovornik, ali i uzor svetosti, vodič i vizionar koji je Crkvu vidio onakvom kakvom ju je Bog zamislio i čiji su spisi svjetionik za dolazeće generacije, vodstvo koje naša Crkva danas treba više nego ikad, u ovim turbulentnim vremenima u eri kolektivne zbrke. I zato umjesto tugovanja, vrijeme je da zahvalimo Bogu što je bio među nama i što smo svi po njegovom neprestanom nadahnuću imali priliku ponovno otkriti kršćanstvo, pa tako i naša djeca i budući naraštaji. Grazie tante, Papa Benedetto – ili, kako se kaže na njegovom materinjem bavarskom: “Vergelt’s Gott, Heiliger Vater!”

Izvor

Vatican News 5.1.2023.