Intervju Mons. Georg Gänswein: Prva obljetnica smrti pape Benedikta XVI.

 U povodu prve godišnjice smrti pape Benedikta XVI. donosimo razgovor s njegovim  dugogodišnjim privatnim tajnikom nadbiskupom Georgom Gänsweinom o  sjećanjima, dubokoj tuzi i velikoj zahvalnosti.

 

Na Silvestrovo se obilježava prva godišnjica smrti pape Benedikta XVI. Što vam prolazi kroz glavu i srce kada se prisjetite dana smrti i ispraćaja Benedikta XVI.? 

 

G: Sjećanje na dan smrti u meni budi tugu, bol i čežnju. U isto vrijeme, to također budi veliku zahvalnost za mnoge godine koje sam mogao živjeti i raditi uz papu Benedikta. Bile su mi nezasluženi dar. Ipak, kad pomislim na kraj godine, na doček Nove godine, na godišnjicu smrti, prevladavaju melankolija i tuga.

 

Ima li trenutaka u ovom vremenu rastanka koji su vam se posebno urezali u sjećanje?

 

G: Dani prije smrti su mi se na poseban način urezali u srce i sjećanje. Prije svega svete mise koje smo u maloj zajednici slavili uz njegovu samrtnu postelju (u sobi). Sabrano ozračje, prisutnost pape koji je postajao sve slabiji, sve se to duboko urezalo u moju nutrinu. Ta slika, to iskustvo prati me gdje god idem. 

 

Benedikt XVI rođen je na Veliku subotu i umro u osmini Božića. Slike njegovog tijela položenog uz božićno drvce obišle su svijet. S obzirom na prošlogodišnja događanja, gledate li ove godine drugačije na Božić?

 

G: Od prošle godine Božić je za mene neraskidivo povezan s Benediktovom smrću, što snažno utječe na moje osjećaje. Rođen na Veliku subotu, umro na osminu Božića: to otkriva providnost koja, gledajući unatrag, baca posebno svjetlo na cijeli njegov život. Najvažniji datumi njegova života poklapaju se s najvažnijim datumima njegove vjere: Uskrsom i Božićom. Rođenje, muka, smrt i uskrsnuće Gospodinovo odražavaju se u datumima života Josepha Ratzingera. U ovoj velikoj “oktavi vjere” papa Benedikt XVI. proveo je cijeli život.

 

Izraz “godina žalosti” izražava činjenicu da je za žalovanje potrebno vrijeme. Koje ste faze tugovanja doživjeli? Kako ste se duhovno nosili s tim? Je li to promijenilo vas osobno, vašu vjeru, vaš duhovni život?

 

G: Moj je duhovni život apsorbirao bolne dane tuge i dao im podršku. Tugovao sam kao ljudi koji oplakuju voljenu osobu, ali jača je bila spoznaja u vjeri da nije smrt, nego Bog taj koji ima posljednju riječ. Osobno sam patio, i još uvijek patim, što pape Benedikta fizički više nema. Međutim, kroz vjeru sam iskusio utjehu, povjerenje i unutarnju snagu. To je produbilo moj duhovni život.

 

Razgovarate li s papom Benediktom XVI. u molitvi? Vidite li ga kao zagovornika određenih situacija?

 

G: Svaki dan mu se molim. Postao je jedan od mojih velikih zagovornika, i to ne samo u osobnim stvarima.

 

Benedikt XVI vrlo svjesno pristupio svojoj smrti. O tome da je na posljednjoj etapi svog zemaljskog hodočašća, nekoliko je puta pisao i govorio u posljednjim godinama života. Je li se na poseban način pripremao za svoju smrt?

 

G: To je ono što je činio otkad se odrekao Petrove službe. Manje se radilo o posebnim aktivnostima kojima bi se pripremio za smrt. Naprotiv, Benedikt je ovom danu pristupio na "ciljaniji" način i dopustio da bude svjesnije uvučen u proces "odumiranja". Rekao je da opadajućim moćima i stavio se u dobru Božju ruku, za koju je znao da će ga nositi i držati. Njegova priprema za smrt prvenstveno se sastojala u svjesnijem obavljanju dnevnih poslova i intenzivnijem povjeravanju preostalog vremena života Božjem vodstvu.

 

Uz Benedikta XVI. na temelju njegovih izjava dao se steći dojam da se veseli susretu s Gospodinom na kraju svojih dana. Umire li papa lakše od običnog vjernika?

 

G: Uvjeren sam da se pripremao za susret s Gospodinom i veselio mu se. Hoće li netko lakše umrijeti ili ne, ne ovisi o službi. Izreka kaže da netko umire na isti način na koji je i živio. Benedikt je živio u Bogu, za Boga i za Krista. On je također umro u ovom unutarnjem stavu. Tako bi možda mogao lakše vratiti svoj život u Kristove ruke.

 

Benedikt XVI. napisao je u dubokoj starosti u pismu u veljači 2022. i podsjetio  je na svoj skori kraj života: “Iako imam puno razloga za strah kad se osvrnem na svoj dug život, ipak sam veseo jer čvrsto vjerujem da Gospodin nije samo onaj koji je pravedan sudac, nego u isto vrijeme prijatelj i brat koji je već sam trpio moje nedostatke i stoga je, kao sudac, također moj zagovornik (Paraklet). S obzirom na sudnji čas, postaje mi jasna milost kršćanstva. Omogućuje mi poznanstvo, da, prijateljstvo, sa sucem mog života i omogućuje mi da tako pouzdano hodam kroz mračna vrata smrti." Takvo duboko povjerenje u Božje milosrđe pred časom suda: ovo je dar vjere? Može li se to naučiti? Morate li vježbati to?

 

G: Duboko pouzdanje u Božje milosrđe pred smrću smatram velikim darom vjere. Svjesno se uključiti u susret s Gospodinom, uzdati se u Božje milosrđe u smrtnom času: to se može prakticirati. Vježbati znači sve intenzivnije slušati Gospodinovu riječ i dopustiti njegovoj prisutnosti da prodre u vas. Dati mu veću težinu, dublje vjerovati daje veću nadu. Prakticiranje povjerenja u milosrdnog Sudca pruža utjehu i unutarnji mir.

 

Kažu da su posljednje riječi Benedikta XVI. bile "Gospodine, volim te!" Sažima li ova jedna jednostavna rečenica životno djelo ovog Pape?

 

G: Duboko sam uvjeren da su navedene riječi bile teološki i osobni “litetmotiv” cijelog njegova života i da obuhvaćaju sve faze njegova rada. Vrhunac su dosegle u njegovu pontifikatu.

 

 Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. pomno ste pratili tijekom mnogih desetljeća. U Kongregaciji za nauk vjere, tijekom njegove Petrove službe i u vrijeme dok je bio papa emeritus? Što vam je tijekom godina bio najveći izazov?

 

G: Najveći izazov u svim navedenim životnim razdobljima bio je ispuniti zadatke koji su mi dodijeljeni i izvršiti ih na način da mogu biti prava podrška i pomoć osobi koja mi je te zadatke povjerila. Nije uvijek bilo lako, ponekad i naporno, ali sam uvijek uživao i radio svim srcem. U Josephu Ratzingeru/Papi Benediktu XVI. imao sam "šefa" koji je bio i blag i mudar. Pokazao mi je puno razumijevanja, veliku osjetljivost i ljudsku simpatiju. To je nadahnulo moju službu.

 

Na čemu ste posebno zahvalni?

 

G: Zahvalan sam za mnoge godine koje sam mogao raditi uz njega. Obogatio sje moj život i produbio moju vjeru. Bilo je mnogo iskustava koja su mi pomogla da sazrijem. Osobito sam zahvalan na iskustvu da ni pred velikim poteškoćama nisam odustao od truda, nego da sam ustrajao s radosnim i čvrstim pouzdanjem u Boga. Na kraju je uvijek prevladavala radost.

 

Psihologija poznaje "test na samrti": Na samrtnoj postelji odjednom shvatite što je u životu zaista važno, što je bitno, a što nije. Ako ovo primijenite na rasprave i argumente o pitanjima teologije i vjere: Što se na kraju stvarno računa? Što održava - čak i na pragu smrti? Što je bitno?

 

G: Pada mi na pamet odlomak iz Druge poslanice Timoteju gdje apostol Pavao kaže da je završio trku, vodio dobar boj i sačuvao vjeru. Koliko god žestoki bili sporovi oko teoloških i crkvenih pitanja, na kraju se računa ljubav prema Kristu i odanost njegovom nasljedovanju. Ono što je bitno na pragu smrti je da vjera ne poklekne, nego da sve izdrži. To me pouzdanje u Spasitelja drži i ne gubim iz vida cilj vječnog života.

 

Kako zamišljate raj?

 

G: Jednom je malo dijete postavilo papi Benediktu upravo to pitanje na velikom javnom događaju. Odgovorio je da zamišlja raj kao da je kod kuće sa svojom obitelji, sa svojim roditeljima, sa svojom braćom i sestrama i sa svima koji se vole. Pod tim je mislio na život u velikoj harmoniji sa svima. I to ne samo na nekoliko trenutaka, već jednom zauvijek. Tako i ja zamišljam nebo: biti zajedno s Bogom u potpunom skladu koji ne poznaje kraja.

 

Kako obilježavate godišnjicu smrti Benedikta XVI.?

 

G: Rano na Silvestrovo bit će sv. Misa zadušnica za obljetnicu u bazilici svetoga Petra koju ću predvoditi. Potom će biti molitva na grobu pape Benedikta XVI. Provest ću dan s prijateljima u spomen na pokojnog Papu. Zasigurno će mi se vratiti mnoge uspomene koje su obilježile moj život u proteklih nekoliko godina.

 

Što mislite: Što bi Benedikt XVI. Poželio da budući naraštaji pamte s obzirom na njegovo životno djelo i njegovu osobu?

 

G: Posljednja rečenica koju je izgovorio na ovome svijetu: “Gospodine, volim te.” U njoj je sadržano sve ono što je napisao, naviještao, svjedočio i vjerovao kao teolog, svećenik, biskup i papa. Ovo priznanje je njegova oporuka.

Izvor