Propovijed Georga Gänsweina: Prva obljetnica smrti pape Benedikta XVI.

                              Georg Gänswein: Prva obljetnica smrti pape Benedikta XVI.

Propovijed

 

CNA German - donosi propovijed koju je nadbiskup Georg Gänswein održao u bazilici svetog Petra ujutro 31. prosinca 2023., dok je slavio prvi godišnji spomen na papu Benedikta XVI., koji je umro 31. prosinca 2022.

 

“Božić, najljepši dan u godini!”, rekao je Benedikt XVI. s divljenjem prije godinu dana, na svoj posljednji Božić na ovoj zemlji, koji je proslavio u duhu duboke vjere, iskrene radosti i pouzdane molitve. Danas, na blagdan Svete Obitelji, obilježava se prva godišnjica njegova povratka u Očevu kuću gdje, nadamo se i molimo, može zauvijek razmatrati veliko otajstvo Božića.

Odjeci Božića provlače se kroz liturgiju osmine, vrijeme radosti i svjetla. U ovoj posebnoj prigodi, poći ćemo od nekih Benediktovih riječi da shvatimo tko je velika Božja obitelj.

Počnimo s Evanđeljem ovoga blagdana koje nam govori o prikazanju Isusovu u Hramu. Evanđelist Luka bilježi da su Marija i Josip, “kad su im se navršili dani očišćenja propisani Mojsijevim zakonom, donijeli dijete u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu” (2,22). Kao i svaka židovska obitelj koja poštuje Zakon, Isusovi roditelji odlaze u hram kako bi posvetili svog prvorođenog sina Bogu i prinijeli svoju žrtvu. Stoga su krenuli s Isusom, koji je imao samo četrdeset dana, u Jeruzalem da ga posvete Gospodinu. U tom hodočašću vjere i prikazanju Isusa u Hramu vidi Benedikt XVI. izraz njihove molitve Gospodinu koju već vide i razmatraju u svome Sinu Isusu.

U lijepoj katehezi koju je Benedikt XVI. održao 28. prosinca 2011. on opisuje Marijin kontemplativni pogled riječima: „Oči njezina srca na neki su način uprte u njega već kod Navještenja, kad ga prima po djelovanju Duha Svetoga. Tijekom sljedećih mjeseci postupno počinje osjećati njegovu prisutnost, sve do dana rođenja, kada njezine oči mogu s majčinskom nježnošću gledati u lice svoga sina dok ga povija u pelene i polaže u jasle. Sjećanja na Isusa, usidrena u njezinu umu i srcu, oblikovala su svaki trenutak Marijina života. Ona živi s pogledom uprtim u Krista i čuva svaku njegovu riječ kao blago. Sv. Luka kaže: 'A Marija je čuvala u svom srcu sve što se dogodilo i razmišljala o tome' (Lk 2,1). Ovako opisuje Marijin stav prema otajstvu Utjelovljenja, stav koji će zauzeti kroz cijeli život: ona sve čuva u srcu i o tome razmišlja.”

Evanđelist nam tako dopušta da prepoznamo kontemplativno Marijino srce, „uzor svakome vjerniku, koji čuva Isusove riječi i djela i međusobno ih uspoređuje; usporedba koja je uvijek napredak u spoznaji Isusa”; ulazak u prijateljstvo s njim koje postaje "zarazno", da tako kažem. Živjeti poput Marije u dubokom zajedništvu s Isusom kako bismo zarazili srca naše braće i sestara: to je temeljna dimenzija privlačne i misionarske Crkve.

U godinama nakon svoje ostavke od Petrove službe, Benedikt XVI. posvećen je prvenstveno ovoj dimenziji života vjere. Sjećamo se njegovih riječi u Angelusu od 24. veljače 2013.: „Gospodin me poziva da se „popnem na goru“, da se još više posvetim molitvi i razmatranju. Ali to ne znači da napuštam Crkvu, naprotiv. Ako Bog to traži od mene, to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti, s istom predanošću i s istom ljubavlju kao što sam to dosad pokušavao.” Molitva Benedikta XVI. bila je okarakterizirana sve jačim intenzitetom i sabranošću, osobito u posljednjim godinama života. To se odrazilo i na njegovo držanje i na njegovo lice: sve je više na sebi odražavalo molitvu, kontemplaciju, o jedinom Gospodinu koji neprestano vodi svoju Crkvu u snazi Duha Svetoga.

U upravo spomenutoj katehezi, Benedikt XVI. dalje navodi da je sveti Josip prvi iskusio zaraznu snagu Marijine molitve: „Njegova ponizna i iskrena ljubav prema zaručnici i odluka da svoj život sjedini s Marijinim učinila je i njega „pravednim“ (Mt 1: 19), uvučen i uveden u jedinstvenu intimnost s Bogom. … Kao što znamo, niti jedna Josipova riječ nije zapisana u Evanđelju: Njegova je prisutnost tiha, ali vjerna, stalna, aktivna prisutnost. Možemo zamisliti da je i on, poput svoje zaručnice i u bliskom suglasju s njom, proživio godine Isusova djetinjstva i mladosti, uživajući, tako reći, u Njegovoj prisutnosti u njihovoj obitelji.”

Josip je i uzor roditeljima ali i svima nama: „Odgojio je Isusa da moli, zajedno s Marijom. Posebno će ga odvesti u sinagogu, na subotnju službu i u Jeruzalem, na velike svetkovine izraelskog naroda. Prema židovskoj tradiciji, Josip bi predvodio kućnu molitvu, kako u svakodnevnom životu – ujutro, navečer, za vrijeme obroka – tako i na najvažnijim vjerskim svetkovinama. Tako je Isus u ritmu dana koje je proveo u Nazaretu između skromne kućice i Josipove radionice naučio izmjenjivati molitvu i rad te prinositi Bogu kao žrtvu napore da se zaradi kruh potreban za obitelj."

Sveta Obitelj je ikona za svaku obitelj pozvanu formirati domaću Crkvu u kojoj se, oko Isusove prisutnosti, živi sinovski odnos s Bogom Ocem, koji preobražava i međuljudske odnose. Benedikt XVI. ne samo da je nosio ime Josip; Nastojao je također nasljedovati svoga zaštitnika, osobito dubokom ljubavlju prema Isusu i Mariji i vjernošću svakodnevnom životu obilježenom molitvom i radom. Za njega je srce svakog dana bila Euharistija, izvor svjetla, snage i utjehe. Također je vjerno prakticirao liturgiju časova i krunicu: molitve koje su strukturirale dan. Njegov intimni odnos s Gospodinom u konačnici se odrazio i na njegove odnose s ljudima oko sebe, koje je karakterizirala velika toplina, poniznost i jednostavnost – a to je bilo vidljivo i u njegovom teološkom i pastoralnom radu, koji je uvijek bio usmjeren na prvenstvo Boga i na izgradnju Crkve.

Vratimo se još jednom Svetoj obitelji, u kojoj se možemo diviti otajstvu Crkve u nastajanju, otajstvu zajedništva s Gospodinom i jednih s drugima. U katehezi od 29. ožujka 2006. Benedikt XVI. je rekao: “’Što smo vidjeli i čuli, to i vama navješćujemo, da i vi imate zajedništvo s nama’ (1. Iv 1,2). Ovo dvostruko zajedništvo s Bogom i međusobno je dakle nerazdvojno. Gdje je uništeno zajedništvo s Bogom, uništen je i korijen i izvor zajedništva koje imamo jedni s drugima. A ako ne živimo u zajedništvu jedni s drugima, zajedništvo s trojedinim Bogom nije živo i istinito.”

U istoj katehezi ide Benedikt XVI. korak dalje: „U Euharistiji nas Isus hrani, sjedinjuje sa sobom, s Ocem, s Duhom Svetim i međusobno, a ta mreža jedinstva koja obuhvaća svijet anticipacija je svijeta koji dolazi u naše vrijeme. Upravo tako... zajedništvo je i dar s vrlo konkretnim posljedicama, koji nas izvodi iz naše usamljenosti i zatvorenosti u sebe i omogućuje nam da sudjelujemo u ljubavi koja nas sjedinjuje s Bogom i međusobno. Veličinu ovog dara možemo lako shvatiti kad samo pomislimo na podjele i sukobe koji narušavaju odnose između pojedinaca, skupina ljudi i cijelih naroda.” U Euharistiji Gospodin nastavlja izgrađivati Crkvu privlačeći nas k sebi i ujedinjuje nas da formiramo njegovu veliku obitelj.

Ta zajednica u obitelji Crkve je – prema Benediktu XVI. – „uistinu radosna vijest, lijek koji nam je Gospodin dao protiv samoće koja danas prijeti svima, dragocjeni dar koji nam daje osjećaj da smo u Bogu... prihvaćeni i ljubljeni; to je svjetlo koje čini da Crkva svijetli kao znak utvrđen među narodima: 'Ako kažemo da imamo zajedništvo s njim, a živimo u tami, lažemo i ne činimo istinu. Ali ako živimo u svjetlu, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedni s drugima' (1 Iv 1,6). Na taj način, usprkos svim ljudskim slabostima svojstvenim njezinom očitovanju u povijesti, Crkva se otkriva kao divna tvorevina ljubavi, stvorena da donosi Krista, do kraja vremena, svakom muškarcu i ženi koji ga istinski susreću i žele primiti. A u Crkvi Gospodin uvijek ostaje naš suvremenik.”

Draga braćo i sestre, u u euharistiji ostaje prisutno božićno otajstvo, u euharistiji se Crkva izgrađuje kao Božja obitelj; U euharistiji smo sjedinjeni sa svim vjernicima, uključujući svece i naše drage pokojne. U euharistiji također ostajemo uz Benedikta XVI. povezani i iskreno su zahvalni Bogu za dar njegova života, bogatstvo njegova učenja, dubinu njegove teologije i svijetli primjer ovog „jednostavnog i poniznog radnika u vinogradu Gospodnjem“. Amen.

Izvor